Kasnih 1930-ih godina 20. stoljeća slikar Jens Søndergaard preselio je u kuću u Toftumu, a u pismu svome prijatelju Leu Svaneu opisao je “pejzaže tako prekrasno ekspanzivnim da se nisu mogli usporediti s Thyem”. 

Umjetnikova fasciniranost posebnom svjetlošću, snažnim brežuljcima Toftum Bjergea koji se protežu u daljinu, te široko otvorenim nebom regije Limfjord, inspirirala je velik broj značajnih slika, često naslikanih u istom predjelu gdje je i izgrađena gostinjska kuća. 

Kuća je usađena u padinu brežuljka, s panoramskim pogledom od dvjesto stupnjeva koji se proteže s istoka prema zapadu, preko otvorene, neizgrađene dine i predjela s livadama koje se spuštaju prema obali Nissum Bredninga. 

Jedan od ciljeva bio je uhvatiti svjetlost s neba u neprekinutoj sekvenci prostora u jednoj zgradi, koja gledana iz bilo kojeg pravca, u profilu rasijeca rub brežuljka. 

Gostinjski dio sastoji se od dva dijela: betonske ploče obložene bazaltom i bakrene ljuske. Ploča služi kao pod, kontinuirana površina koja se proteže od jutarnje terase na istoku do večernje terase na zapadu. Ljuska služi i kao fasada i kao krov, zatvorena prema južoj kosini te otvorena prema sjeveru i zidovima prema istoku i zapadu. Krov je probijen velikim krovnim prozorom koji prostorno odvaja pomoćne funkcije u zatvorenoj jezgri prema jugu od primarnih funkcija u otvorenijoj sekvenci prostora raspoređenih u ostala tri smjera. Nosiva konstrukcija je od čeličnih okvira, dok se krov i vanjski zidovi sastoje od prefabriciranih drvenih kaseta, dimenzija usklađenih s primarnom rešetkom zgrade.